Srednja škola Vela Luka

Podijelila nas je u 4 grupe te obavijestila kako je svaka grupa odgovorna za svoj dio puta, a pomalo i prestrašila podatkom kako je staza zahtjevna te da je moguće da je svi i ne prežive. Nasmijali smo se, nadajući se da se šali (još uvijek nismo bili sigurni). No, hrabro proučivši prvu etapu puta Iskrena, Brza, Pričljiva i Nemarna su nas povele do prve postaje. Kad smo odahnuli i mislili da sve ide prema planu shvatili smo da se nećemo tako lako izvući. Naime, nastavnik je pripremio izazov kojim osvajamo pravo da nastavimo. Čaša se je nesigurno tresla i sretno je došla na svoje odredište već od drugog pokušaja! Druga ekipa Nemarna, Pametni, Mudri i Ranjiva su preuzeli vodstvo. Za razliku od prve dionice ovdje je bilo dosta 'kozjih putova' pa smo dobro proučavali kartu prije nego smo odlučili riskirati živote. Isplatilo se jer smo ubrzo došli i do druge postaje i prilike da riješimo sljedeći izazov. 'Ali meštre, ovo se ne može!' bili su zvukovi koji su odzvanjali livadom. 'Može, može', samouvjereno je odgovarao nastavnik. Jedan po jedan, dodaj manji, dodaj veći, pretanak je, nije dovoljno ravan i nakon već drugog pokušaja stajalo je samostalno! Na svu sreću Mahnitog, Iskrenog, MILKO i Marljive koji su nas poveli do sljedećeg izazova. Odlučnost u hodu, tratinčice sa strane, jedan izgubljeni pas i za čas smo bili na trećoj postaji. Poruka u boci je dobila potpuno novo značenje… Samo ćemo reći da smo se poprilično oznojili mozgajući. Jeste li znali da je usna harmonika najprodavaniji instrument? Ni mi. A da je Einstein mogao biti predsjednik Izraela da je želio? Ni mi. Četvrta ekipa sastojala se od nastavnika, ne nužno iz naše škole, ali znate da smo uvijek bili dobri domaćini. Njihov dio puta bio je ujedno i posljednji, a do cilja se isplatilo pješačiti. Sva hrana koja nije bila pojedena usput nastradala je na odredištu. Ako ste pomislili da nije bilo kuhanih jaja, bilo ih je. Nakon okrijepe posložili smo se i za posljednji izazov. Slaganje Lego kockica nikada nije bilo teže pa se vi mislite. Prva ekipa je zaslužila svaki Jadro keks koji ih je dopao, što je je.

Povratak kući bio je začinjen mozgalicama koje su nas držale napetima i pomalo iznervirale, ali svejedno smo na kraju zaključili kako bismo svakako ponovili. I, meštre, kad ćemo?

Podijelila nas je u 4 grupe te obavijestila kako je svaka grupa odgovorna za svoj dio puta, a pomalo i prestrašila podatkom kako je staza zahtjevna te da je moguće da je svi i ne prežive. Nasmijali smo se, nadajući se da se šali (još uvijek nismo bili sigurni). No, hrabro proučivši prvu etapu puta Iskrena, Brza, Pričljiva i Nemarna su nas povele do prve postaje. Kad smo odahnuli i mislili da sve ide prema planu shvatili smo da se nećemo tako lako izvući. Naime, nastavnik je pripremio izazov kojim osvajamo pravo da nastavimo. Čaša se je nesigurno tresla i sretno je došla na svoje odredište već od drugog pokušaja! Druga ekipa Nemarna, Pametni, Mudri i Ranjiva su preuzeli vodstvo. Za razliku od prve dionice ovdje je bilo dosta 'kozjih putova' pa smo dobro proučavali kartu prije nego smo odlučili riskirati živote. Isplatilo se jer smo ubrzo došli i do druge postaje i prilike da riješimo sljedeći izazov. 'Ali meštre, ovo se ne može!' bili su zvukovi koji su odzvanjali livadom. 'Može, može', samouvjereno je odgovarao nastavnik. Jedan po jedan, dodaj manji, dodaj veći, pretanak je, nije dovoljno ravan i nakon već drugog pokušaja stajalo je samostalno! Na svu sreću Mahnitog, Iskrenog, MILKO i Marljive koji su nas poveli do sljedećeg izazova. Odlučnost u hodu, tratinčice sa strane, jedan izgubljeni pas i za čas smo bili na trećoj postaji. Poruka u boci je dobila potpuno novo značenje… Samo ćemo reći da smo se poprilično oznojili mozgajući. Jeste li znali da je usna harmonika najprodavaniji instrument? Ni mi. A da je Einstein mogao biti predsjednik Izraela da je želio? Ni mi. Četvrta ekipa sastojala se od nastavnika, ne nužno iz naše škole, ali znate da smo uvijek bili dobri domaćini. Njihov dio puta bio je ujedno i posljednji, a do cilja se isplatilo pješačiti. Sva hrana koja nije bila pojedena usput nastradala je na odredištu. Ako ste pomislili da nije bilo kuhanih jaja, bilo ih je. Nakon okrijepe posložili smo se i za posljednji izazov. Slaganje Lego kockica nikada nije bilo teže pa se vi mislite. Prva ekipa je zaslužila svaki Jadro keks koji ih je dopao, što je je.

Povratak kući bio je začinjen mozgalicama koje su nas držale napetima i pomalo iznervirale, ali svejedno smo na kraju zaključili kako bismo svakako ponovili. I, meštre, kad ćemo?