Od 19.4. do 27.4. u gradiću Galyatetu u Mađarskoj održavana je razmjena mladih LoGlo – Local action, global reaction. Program se uglavnom temeljio na učenju o ekološkim problemima, ali i samospoznaji i samorazvoju.

Sudjelovali su mladi iz Mađarske, Rumunjske, Slovačke, Poljske i Hrvatske. Iz naše su škole, pod mentorstvom prof. Silvije Pećanac Bačić, sudjelovali Leonard Borovičkić, Dunja Knežević i Lara Vlašić.

Krenuli smo iz Vele Luke dva dana prije samog početka programa kako bi došli u Budimpeštu, gdje smo noćili ne bi li nam putovanje bilo manje naporno. ( putovali smo oko 26 sati! ) Bili smo očarani Budimpeštom. Oduševila nas je njena arhitektura, znamenitosti i sam duh grada. Slijedećeg dana nastavili smo putovanje i napokon došli do Galyateta. Čim smo sišli s busa dočekala nas je nasmijana Gizela, voditeljica i organizatorica projekta.

Ubrzo smo se upoznali s ostalim voditeljima i sudionicima i prije no što smo se snašli program je počeo. Pored raznih radionica, zanimljivih dokumentaraca i rasprava, najzanimljivije su ipak bile aktivnosti na otvorenom. Prva takva aktivnost bilo je kampiranje i noćenje u šumi. Morali smo sami pripremiti opremu, hranu, naučiti se orijentirati i paliti vatru. Bili smo podjeljeni u dva tima i svaki je tim dobio kartu s rutom drugog tima. Uz kartu koja nije bila naša dobili smo i mobitel s 60 minuta razgovora za razmjenu uputa i dogovor s drugim timom. Hodajući kroz prelijepu prirodu, gustu listopadnu šumu uz žubor potoka, do sumraka smo pronašli mjesto koje su naši voditelji smatrali pogodnim za kampiranje. Nešto kasnije pridružio nam se i drugi tim. Kuhali smo gulaš, grijali se na vatri i sutradan se vratili u hotel. Bila je to samo jedna od brojnih zanimljivih aktivnosti na zraku – bile su tu razne igre, pravljenje sapuna, Jacob`s ledder, Poole i dr.

Tijekom svih aktivnosti bili smo u interakciji s ostalim sudionicima, pričali, razmjenjivali ideje i upoznavali se. Posebno je zanimljiva bila kulturalna večer kada je svatko predstavljao svoju državu i kada smo isprobavali hranu koju smo donjeli. Nama se najviše svidjela poljska hrana dok su se ostalima sudionicima najviše svidjele slane, kapare, motar, hrstule, mindulete i ostale delicije koje su predstavljale naš kraj. Kroz deset dana kojih smo proveli u Galyatetu jako smo se zbližili sa sudionicima i voditeljima stoga nam je bilo teško oprostiti se sa svima. No, unatoč našoj tuzi zbog rastanka bili smo zapravo sretni i zadovoljni što smo bili dio ovog projekta.

Voditeljica projekta: Silvija Pećanac Bačić, prof.