Došlo je ljeto – vrijeme za odmor, ali ipak ne za svih. Svemir ne zna za godišnji.
Gledajući u zvijezde i noćno nebo, gledamo u prošlost. Na taj način otkrivamo tajne našeg svemira. Mi smo mali; svemir je velik, ali njegove se veličine ne trebamo bojati. U tom beskonačno velikom prostoru (i to samo vidljivom dijelu svemira) postoji 100 milijardi galaksija. Svaka galaksija ima 100 milijardi zvijezda, a svaka u prosjeku ima planet oko sebe. Mnogo je toga za istraživati, zbog čega smo odlučili tople večeri mjeseca srpnja i kolovoza iskoristiti za akciju.
Nastavak teksta ………….pročitaj više
Nekoliko fotografija:
BROD U BOCI
GLEDAN LUKU I VRH KAMPANELA
DRUŽBA ŠKOLSKOG TELESKOPA
U sklopu dječjeg festivala „Mala Vela Luka“, krenuli smo u potragu za Sunčevim pjegicama. Neka vas umanjenica „pjegice“ ne potakne na pomisao nečeg malenog. One su veće od Zemlje, a izuzetno malene u usporedbi sa Suncem. Naša velika zvijezda krije mnogo toga u svojoj unutrašnjosti, a pjege su posljedica svega toga. Smjestili smo se ispred dvorišta osnovne škole te namjestili teleskop za promatranje. Bilo je to poučno i zabavno iskustvo. O tome kako je bilo svjedoče zainteresirani mališani (i mnogi roditelji) puni pitanja. Nakon promatranja imali su priliku pokazati svoje kreativno stvaralaštvo i naslikati ono što su vidjeli.
Međutim, Sunca i pjegica nikad dosta. One se mijenjaju svakog dana – nestaju i nastaju. Ovog smo puta teleskopom došli na makadam ispod groblja sv. Roka. Lokacija je savršena za promatranje – mirna topla srpanjska večer, priroda, komarci. Istina je da su nas izboli, ali vrijedilo se žrtvovati za takav veličanstven pogled. Još jedna uspješna misija!
Osim Sunca, promatrali smo i druge susjede. Kolovoz smo iskoristili za promatranje Mjeseca, zemljinog prirodnog satelita, koji oduševljava iako pokazuje samo jednu stranu svoga lica; Saturna, plinovitog diva koji se vječito hvali svojim prstenovima; Andromedu, galaksiju koja će se u budućnosti sudariti s našom Mliječnom stazom i naravno, roj meteora Perzeidi (poznatije kao „Suze sv. Lovre“). Ovaj put smo si zadali malo veći izazov – doći teleskopom na Hum. Sa svojih 377 m nadmorske visine omogućio nam je da uslikamo nevjerojatne prikaze noćnog neba. Nažalost, padove meteora nismo uhvatili kamerom. Naprosto su prebrzi! No ipak, možemo se pohvaliti da smo ih vidjeli mnogo! Nadam se da će nam se barem pokoja želja ostvariti.
Zahvaljujem se svom malenom krugu velikih ljudi koji su ove svemirske avanture napravili nezaboravnima.
Za kraj želim svakome poručiti samo jedno: „Čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda!“